Komplementarne boje su parovi koji na krugu boja leže jedan nasuprot drugome. Crvena i zelena, plava i narančasta, žuta i ljubičasta. Stavite ih jednu uz drugu i obje djeluju jače nego same.
To je i cijeli problem. Par koji na krugu izgleda točno može na ekranu titrati, u tisku ispasti blatnjavo, a na gumbu s tekstom postati nečitljiv. Teorija kaže koje se boje slažu, ne i gdje će popustiti.
1. Krug boja i gdje su parovi
Krug boja slaže spektar u kružnicu tako da srodne boje budu susjedne. Tri su primarne (crvena, žuta, plava), miješanjem susjednih primarnih dobiju se sekundarne (narančasta, zelena, ljubičasta), a između njih leže tercijarne.
Komplementarni par je uvijek ono što je točno preko puta:
| Boja | Komplement |
|---|---|
| Crvena | Zelena |
| Plava | Narančasta |
| Žuta | Ljubičasta |
| Crveno-narančasta | Plavo-zelena (tirkiz) |
| Žuto-narančasta | Plavo-ljubičasta |
| Žuto-zelena | Crveno-ljubičasta |
Smeđa u tablici ne postoji jer nije zasebna boja nego zatamnjena i prigušena narančasta. Njezin komplement je zato prigušena plava, a ne nešto četvrto. Isto vrijedi za bež, tamnocrvenu i maslinastu: potražite koja je boja ispod, pa uzmite njezinu suprotnost.
2. Zašto se međusobno pojačavaju
Oko ne mjeri boju, nego je uspoređuje s onim što je oko nje. Ista siva na crvenoj podlozi djeluje zelenkasto, a na zelenoj crvenkasto. Taj se učinak zove simultani kontrast i najjači je upravo kod komplementarnih parova, jer su oni maksimalno udaljeni.
Odatle i poznati trik: gledajte crveni kvadrat pola minute pa skrenite pogled na bijeli papir. Pojavit će se zelenkasti obris. Oko se umori na jednom kraju para i nakratko pretjera na drugom.
Za dizajn iz toga slijedi jedna praktična stvar. Komplementarni par privlači pogled bolje od bilo koje druge kombinacije, ali upravo zato ne podnosi ravnopravnu podjelu.
3. Ostale sheme s istog kruga
Komplementarna shema je samo jedna od nekoliko koje se čitaju s istog kruga.
Monokromatska uzima jednu boju i mijenja joj svjetlinu i zasićenost. Najsigurnija je i najlakše je s njom promašiti u dosadu.
Analogna uzima dvije ili tri susjedne boje. Djeluje smireno jer nema sukoba, pa se često koristi tamo gdje sadržaj treba biti glavni.
Podijeljena komplementarna uzima boju i dvije susjedne njezinu komplementu umjesto samog komplementa. Zadržava kontrast, gubi napetost, i u praksi je češće upotrebljiva od čistog para.
Trijadična uzima tri boje jednako razmaknute po krugu. Živa je, ali traži da jedna jasno vodi.
4. Pravilo koje sprječava većinu grešaka
Komplementarni par u omjeru pola-pola ne radi. Dvije boje jednake snage bore se za istu pažnju i oko nema gdje stati.
Radi omjer u kojem jedna boja nosi površinu, a druga se pojavljuje rijetko: otprilike devedeset posto prema deset. Narančasta na tamnoplavoj pozadini funkcionira jer je narančaste malo. Ista dva tona u jednakim poljima izgledaju kao upozorenje.
Drugi način da par postane upotrebljiv je spustiti zasićenost barem jednoj strani. Prigušena zelena s jasnom crvenom je kombinacija koja se može gledati. Dvije potpuno zasićene nisu.
5. Gdje par pukne: tekst
Kontrast boje i kontrast svjetline nisu isto, i to je razlika koju krug boja ne pokazuje.
Crvena i zelena su suprotne po tonu, ali mogu imati gotovo istu svjetlinu. Postavite jednu na drugu i rub između njih titra, a tekst na takvoj podlozi se ne čita. Isti problem pogađa i ljude s poremećajem raspoznavanja boja, kojima je crveno-zelena kombinacija najčešća točka na kojoj informacija nestaje.
Zato se komplementarni par nikada ne bira za tekst i pozadinu. Za to služi razlika u svjetlini, a odnos boja ostaje za ono što treba istaknuti, ne za ono što treba pročitati.
6. Isti par nije isti na ekranu i u tisku
Ovo je mjesto na kojem se najviše ljudi zbuni, a rijetko piše.
Krug boja s početka teksta je slikarski, s primarnim crvenom, žutom i plavom. Ekran ne radi tako. Ekran miješa svjetlo i njegove su primarne crvena, zelena i plava, pa su i suprotnosti druge:
| Sustav | Suprotnost plave |
|---|---|
| Slikarski krug (RYB) | Narančasta |
| Ekran (RGB) | Žuta |
| Tisak (CMYK) | Žuta |
Obje su tvrdnje točne, svaka u svom sustavu. Zato boja odabrana na krugu zna izgledati drukčije kad dođe do tiska, a osobito kad se tiska na neobloženom papiru koji upija i prigušuje.
Praktična posljedica za brend je jednostavna: par se bira na ekranu, ali se provjerava otisnut, prije nego što završi u knjizi standarda.
7. Što s tim kad birate boje brenda
Teorija sužava izbor, ne donosi odluku. Krug pokazuje koje kombinacije imaju kontrast, ali ne zna tko su Vaši kupci, što rade konkurenti i gdje će se boja pojaviti.
Redoslijed koji se u praksi isplati: prvo odaberite jednu boju koja nosi brend, zatim joj s kruga potražite suprotnost za ono što se treba isticati, pa tek onda provjerite oba tona u stvarnoj primjeni. Kako se ta prva boja bira i po čemu, objašnjava zaseban tekst o odabiru boje za brend.
Kada odluka postane sustav s pravilima i kodovima za ekran i tisak, riječ je o izradi brenda i vizualnog identiteta, a zapisuje se u knjigu standarda.
